28 | Ne volim psovke

 

jebiga
srce je spužvasto
postalo
nekako valjda
slučajno
jutros

mora biti od ovih
plavetnih
sivih
sivetnih
kitova oblaka
koji pjevaju
skoro pa ultravioletno
tako da ih nitko ne razumije 
to njihovo mumljanje s neba 

namaču se hlače na sušilu
ostavio sam ih ponovo na balkonu
i one su sive kupljene kod tebe u dućanu
prije par sekundi minuta sati godina stoljeća tisučljeća milenija eona

jednostavno preoblačno je
u isprano sivo obučeno sa zadnjim gumbom
pod debelim podbratkom nebo zakopčano

srce je spužvica postalo
pod omekšalom rukom u masnoj i zadimljenoj kuhinji
natopljeno sapunicom
njome se naoko peru tanjuri
posude
prozori

spužva koja sjedi na dnu oceana nema živaca
ne doslovno nema ih
ne udružuju se kod spužava stanice u tkiva
ona je doslovce netkivna

jutro je kivno na nas
kakvi smo bili prije 20 godina
(u koloru)


// zbirka pjesama: "sigurno možda" (u pisanju...)
// naklada: možda bude vlastita  
// autor teksta i fotografije: marko vucelja




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

17 | Bez naslova i točka