28 | Ne volim psovke
jebiga
srce je spužvasto
postalo
nekako valjda
slučajno
jutros
mora biti od ovih
plavetnih
sivih
sivetnih
kitova oblaka
koji pjevaju
skoro pa ultravioletno
tako da ih nitko ne razumije
to njihovo mumljanje s neba
namaču se hlače na sušilu
ostavio sam ih ponovo na balkonu
i one su sive kupljene kod tebe u dućanu
prije par sekundi minuta sati godina stoljeća tisučljeća milenija eona
jednostavno preoblačno je
u isprano sivo obučeno sa zadnjim gumbom
pod debelim podbratkom nebo zakopčano
srce je spužvica postalo
pod omekšalom rukom u masnoj i zadimljenoj kuhinji
natopljeno sapunicom
njome se naoko peru tanjuri
posude
prozori
spužva koja sjedi na dnu oceana nema živaca
ne doslovno nema ih
ne udružuju se kod spužava stanice u tkiva
ona je doslovce netkivna
jutro je kivno na nas
kakvi smo bili prije 20 godina
(u koloru)
// zbirka pjesama: "sigurno možda" (u pisanju...)
// naklada: možda bude vlastita
// autor teksta i fotografije: marko vucelja
Primjedbe
Objavi komentar