Stihosaur

jučer navečer smrklo se koliko je snijeg dozvolio iz kreveta vukao sam lađe i lađe usidrenih misli iz pijeska vadio ih iz plićaka vukao iz bunara i bacao na suhe novinske papire umatao kao kilograme svježe ribe svakodnevno plave i rijetko bijele ribe za brodet ribe za ulje vatru i žarke boje okom neprimjetne i one preko dva metra vadio sam iz kreveta misli od gline i pekao vaze i tanjure i posude i kipove kipove tebe koja si se sušila u meni plemenita riba [bijela] grčko-rimska amfora [Egejava] izvađena kao rebro Egeju izvađena iz mene nasilno i nemilo kao sonda iz sjevernog neba što se vratila bez ijednog podatka o nepristupačnom mjestu na kom' je godinama bila [pre|spavala] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelj

uđi u moje srce prazno je [dakle ima mjesta] viri iz mene sjajan cerek vrište ulaštene ključanice otrovi i melem izlaze na vime ja krava i vol upravo u krivu jer činim što mi pravo pravo mi budi biram noć za šetnju tamnu stranu dana sate od nula do šest riječi taman [plemenito i francuski modro] plijesnive šećer u kugli u kocki papar ocat [vinski] i sol [krupnu tuzlansku kamenu] da ne zaspem a da se probudim // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

nisam pri svijesti ovo pišu neke treće ruke srce s ovim nema nikakve više veze nema rijetko u slovo ugura se poneko ime [osobno] osobito osobno tvoje tvoje zaobilazim gdje god stignem a susrećemo se svakodnevno sretnemo se barem 2 puta dnevno kad se probudim i kad legnemo [taman fališ i zima nema ništa s time] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

svejedno hladno je noćas bijelo je i hladno [je] i to je dovoljno to dvoje podrazumjeva sve [ostalo] i snijeg i mraz i sol i zubalo zeca [negdje] na kori zlatne deliciozne jabuke i bijesnog susjeda kad to spazi u proljeće bijelo i hladno podrazumjeva i mene zguranog u zimnicu kreveta toliko praznog da sve odzvanja da sanjam i u snu čujem jeku dok se okrećem i škripe rebra bijelo i hladno mjesto ružičasto i vrelo   rukom tražim opipavam srce srcem tražim tvoje tijelo nijednog nema samo oduzeto sivo crno bijelo // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

ima još  kutaka u meni koji nisu  posve osvjetljeni // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja