25 | Malo zaspao, malo


jučer navečer
smrklo se koliko
je snijeg dozvolio
iz kreveta
vukao sam lađe i lađe
usidrenih misli iz
pijeska
vadio ih
iz plićaka
vukao iz bunara
i bacao na suhe
novinske papire
umatao kao kilograme
svježe ribe
svakodnevno plave i
rijetko bijele
ribe za brodet
ribe za ulje
vatru i žarke boje
okom neprimjetne i

one preko dva metra

vadio sam iz kreveta
misli od gline i pekao vaze
i tanjure i posude i kipove

kipove tebe koja
si se sušila u meni
plemenita riba [bijela]
grčko-rimska
amfora [Egejava]
izvađena kao
rebro Egeju
izvađena iz mene nasilno
i nemilo kao sonda iz
sjevernog neba što se vratila
bez ijednog podatka o
nepristupačnom mjestu na
kom' je godinama bila [pre|spavala]



// zbirka pjesama: "post nebula"
// naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.  
// autor teksta i fotografije: marko vucelja

Primjedbe

  1. * imao je svijet na dlanu, taj Pražanin u šiltu i traperu (lijevo). mogao si se zarediti samo gledajući ga. život zapisan na recikliranom papiru.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

27 | Kišni pas