legao sam u daljinu ribama u krilo moru pod sidro pružam ruku kao hipnozu izgovaram mantru udisaja naprežem se nasmijano i jedro puštam se u dužinu od Pernastice i Pontosa do Tornada klizim tijelom ko' ulaštena kobilica kormilo tesano rukom Posejdona plućima tjeram se iz metra u metar desnica mi postaje brončana elisa lijevica svilena mačeta noge vulkanska stijena na prijelazu u mene čekaju sirene dišu plitko duboko u horizontu od Pernastice i Pontosa do Tornada dijeli me još zaveslaj pružam se u dalj klizeć kao sidro lice mi je užarena glava torpeda ispaljenog u nepoznato ali navođen sam sasvim precizno putanja mi se cakli pod desnim kapkom od jednog čamca ka drugom od Pernastice i Pontosa do Tornada samo je još jedna silueta more drhti kao mjehur velika modra žaba što me ko punoglavca nosi na leđima // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: a...
* uhvati svoju sjenu. ako ne uspiješ, zovni Zvončicu, ona će sve objasniti Petar Panu, a on izgubljenim dječacima, a oni Kapetanu. i leti (već jednom)
OdgovoriIzbriši