18 | Eterična ti

u turskom sijedu lebdiš

mi nad glavom satima

poganka samoj sebi vjerna

trstika proviruje iz parketa

sve čast nam je ne misliti tko će

sve danas na nas zaboraviti

jer je nedjelja

jer je povrh svega previše oblaka

neobično

nije mi svejedno jesi li lijepa i visoka

sitna kao pero ili okrugla ko zemljana posudica

ne prežem se

ne potkivam kopito

vjetar rže mi u jedro

metalan zadah asfaltu iz usta

puni mi pluća

do gušenja je još malo

do prozora dobrih lakat i pol

i ja se teško pružam

kako tebi tako i prozoru

nek' bude pošteno

na  ulazu u grad spuštam jedro

zadah je besmrtan kao Tutankamon

mlad faraon u srcu piramide

pih

ti simboli svjetovne i duhovne vlasti

koješta

sve me to veseli kao da sjedim u

školi u prvoj klupi pored nekog

pretilog dječaka ili djevojčice s naočalama

čak ne ni do prozora

(ispričavam se,ljudi idioti uvijek u'krivo skroje pojam ljepoti)

(a što je gore, prenesu ga koljeno dolje)

// zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito]

// naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.  

// autor teksta i grafika: marko vucelja