16 | Pra "mi"

-

prstima letiš u formaciji gusaka
preko zemlje naših želja i
spiljskih običaja

nahrani vatru
trebam svijetla još za dva sata
slikam te po zidovima
bok tvoj ugurat ću u ovaj kutak
rukom prelazit ćeš preko stropa
vrat ti je visoko
bedro nek ostane u visini očiju  
nogama poplavila si vapnenu podlogu
odranja se se još jedna siga
nisam zadovoljan

nekako ispala si iz mog kista
neprirodna u veličini i proporcijama

teško noćas prihvaćam kritiku
želudac mi se okreće
povratit ću te/se



// zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito]
// naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.  
// autor teksta i grafika: marko vucelja

Primjedbe

  1. Marko Vucelja4. kolovoza 2019. u 15:25

    nije teško zamisliti sabljozubog tigra i nas dvoje; prije par tisućinki godina; u nekoj spilji ugrijanoj drvima; jasno vatra bi tad već postojala; bez vatre teško zamišljam, bez tebe još malo teže, jeli bi meso, ljubili se primitivno, kako i dolići tom vremenu, i rukama i nogama; ah, svejedno, već vidim i tad bi bili samo dvije bezopasne čovječje životinjice.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

27 | Kišni pas

-
Slika
zaranjam plitko u grad sijed i drevan ali prokrvljen i rapidan držim se tjemena pamet me jednom dnevno napušta natopljene ulice bijesnim ljudima mirišu po kaputima, cipelama rjeđe šeširima, više kapama višak CO 2 hara bljutav je gutljaj Gradeca nedostaje minerala s Kaptola u cipeli mojoj plivati uči pustinja džepno izdanje sasvim je mala njome hara glad ali ona želi progutati danas barem dva zaveslaja // zbirka pjesama: "vjetra" // naklada: vlastita naklada autora, 2019. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja
Pročitajte više

25 | Malo zaspao, malo

-
Slika
jučer navečer smrklo se koliko je snijeg dozvolio iz kreveta vukao sam lađe i lađe usidrenih misli iz pijeska vadio ih iz plićaka vukao iz bunara i bacao na suhe novinske papire umatao kao kilograme svježe ribe svakodnevno plave i rijetko bijele ribe za brodet ribe za ulje vatru i žarke boje okom neprimjetne i one preko dva metra vadio sam iz kreveta misli od gline i pekao vaze i tanjure i posude i kipove kipove tebe koja si se sušila u meni plemenita riba [bijela] grčko-rimska amfora [Egejava] izvađena kao rebro Egeju izvađena iz mene nasilno i nemilo kao sonda iz sjevernog neba što se vratila bez ijednog podatka o nepristupačnom mjestu na kom' je godinama bila [pre|spavala] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelj
Pročitajte više