14 | Od Pernastice i Pontosa do Tornada* - brat bratu 125 metara


legao sam u daljinu
ribama u krilo
moru pod sidro
pružam ruku kao hipnozu
izgovaram mantru udisaja
naprežem se nasmijano i jedro
puštam se u dužinu

od Pernastice i Pontosa do Tornada
klizim  tijelom  ko' ulaštena kobilica
kormilo tesano rukom Posejdona
plućima tjeram se iz metra u metar
desnica mi postaje brončana elisa
lijevica svilena mačeta
noge vulkanska stijena

na prijelazu u mene čekaju sirene
dišu plitko
duboko u horizontu

od Pernastice i Pontosa do Tornada
dijeli me još zaveslaj
pružam se u dalj
klizeć kao sidro
lice mi je užarena glava torpeda
ispaljenog u nepoznato
ali navođen sam sasvim precizno
putanja mi se cakli pod desnim kapkom
od jednog čamca ka drugom
od Pernastice i Pontosa do Tornada
samo je još jedna silueta
more drhti kao mjehur
velika modra žaba što me ko punoglavca
nosi na leđima

// zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito]
// naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.  
// autor teksta i grafika: marko vucelja

Primjedbe

  1. to je udaljenost između čamaca koju smo jedno ljeto prijatelj i ja preplivali tko zna koliko puta (i svaki put nas je veselilo).

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

27 | Kišni pas

25 | Malo zaspao, malo