12 | Šum na srcu bubnja

-


u šetnji sam rukama po nebu
tražim nove šumove na srcu bubnja
izudaranog mojom
pohotom za bukom
za neraspoznatljivošću za
nestankom u otopini tuđeg
ženskog glasa na čiji
dodir se stvaram u novi kristal
u nove kuteve starih dužina
u nove šumove na
srcu bubnja rasčupanog u
svom nastanku
nijemog u nedostatku tvojih ruku
hromog i lijenog bez tvog mahnitog biča
bez mog otrgnutog bića
bez moje pohote za bukom
za neraspoznatljivošću za
za isparavanjem nad
vatrom usana djevojke smjele
i snene i divlje kao srnjak i srna
(u svadbenom plesu koji traje livadama)


šećem rukama
po tebi
tražim nove
šumove na
srcu bubnja




// zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito]
// naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.  
// autor teksta i grafika: marko vucelja

Primjedbe

  1. Marko Vucelja4. kolovoza 2019. u 15:09

    kažu da 15 minuta nasumičnog udaranja u bubanj obnavlja moždane stanice. kažu i da ih buka razara. zanima me tko tu drži vodu, a tko pije čaj, tko kavu. . itd.. itd..

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

27 | Kišni pas

-
Slika
zaranjam plitko u grad sijed i drevan ali prokrvljen i rapidan držim se tjemena pamet me jednom dnevno napušta natopljene ulice bijesnim ljudima mirišu po kaputima, cipelama rjeđe šeširima, više kapama višak CO 2 hara bljutav je gutljaj Gradeca nedostaje minerala s Kaptola u cipeli mojoj plivati uči pustinja džepno izdanje sasvim je mala njome hara glad ali ona želi progutati danas barem dva zaveslaja // zbirka pjesama: "vjetra" // naklada: vlastita naklada autora, 2019. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja
Pročitajte više

25 | Malo zaspao, malo

-
Slika
jučer navečer smrklo se koliko je snijeg dozvolio iz kreveta vukao sam lađe i lađe usidrenih misli iz pijeska vadio ih iz plićaka vukao iz bunara i bacao na suhe novinske papire umatao kao kilograme svježe ribe svakodnevno plave i rijetko bijele ribe za brodet ribe za ulje vatru i žarke boje okom neprimjetne i one preko dva metra vadio sam iz kreveta misli od gline i pekao vaze i tanjure i posude i kipove kipove tebe koja si se sušila u meni plemenita riba [bijela] grčko-rimska amfora [Egejava] izvađena kao rebro Egeju izvađena iz mene nasilno i nemilo kao sonda iz sjevernog neba što se vratila bez ijednog podatka o nepristupačnom mjestu na kom' je godinama bila [pre|spavala] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelj
Pročitajte više