Stihosaur

zaranjam plitko u grad sijed i drevan ali prokrvljen i rapidan držim se tjemena pamet me jednom dnevno napušta natopljene ulice bijesnim ljudima mirišu po kaputima, cipelama rjeđe šeširima, više kapama višak CO 2 hara bljutav je gutljaj Gradeca nedostaje minerala s Kaptola u cipeli mojoj plivati uči pustinja džepno izdanje sasvim je mala njome hara glad ali ona želi progutati danas barem dva zaveslaja // zbirka pjesama: "vjetra" // naklada: vlastita naklada autora, 2019. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

liježu se u čaši bove vežu(ć) moju plastičnost uz santu meda gdje voda isparava oplemenjena prosušenom kamilicom stvaramo se nas dvoje kao oblak olujna misa sjeva među suprotnim polovima naših želja ti si hladna pokisla od čaja žličica je gromobran naša srca bez uzemljenja drugi put ćemo na kavu kofein je bolji kišobran // zbirka pjesama: "vjetra" // naklada: vlastita naklada autora, 2019. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

jučer navečer smrklo se koliko je snijeg dozvolio iz kreveta vukao sam lađe i lađe usidrenih misli iz pijeska vadio ih iz plićaka vukao iz bunara i bacao na suhe novinske papire umatao kao kilograme svježe ribe svakodnevno plave i rijetko bijele ribe za brodet ribe za ulje vatru i žarke boje okom neprimjetne i one preko dva metra vadio sam iz kreveta misli od gline i pekao vaze i tanjure i posude i kipove kipove tebe koja si se sušila u meni plemenita riba [bijela] grčko-rimska amfora [Egejava] izvađena kao rebro Egeju izvađena iz mene nasilno i nemilo kao sonda iz sjevernog neba što se vratila bez ijednog podatka o nepristupačnom mjestu na kom' je godinama bila [pre|spavala] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelj

uđi u moje srce prazno je [dakle ima mjesta] viri iz mene sjajan cerek vrište ulaštene ključanice otrovi i melem izlaze na vime ja krava i vol upravo u krivu jer činim što mi pravo pravo mi budi biram noć za šetnju tamnu stranu dana sate od nula do šest riječi taman [plemenito i francuski modro] plijesnive šećer u kugli u kocki papar ocat [vinski] i sol [krupnu tuzlansku kamenu] da ne zaspem a da se probudim // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

nisam pri svijesti ovo pišu neke treće ruke srce s ovim nema nikakve više veze nema rijetko u slovo ugura se poneko ime [osobno] osobito osobno tvoje tvoje zaobilazim gdje god stignem a susrećemo se svakodnevno sretnemo se barem 2 puta dnevno kad se probudim i kad legnemo [taman fališ i zima nema ništa s time] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

svejedno hladno je noćas bijelo je i hladno [je] i to je dovoljno to dvoje podrazumjeva sve [ostalo] i snijeg i mraz i sol i zubalo zeca [negdje] na kori zlatne deliciozne jabuke i bijesnog susjeda kad to spazi u proljeće bijelo i hladno podrazumjeva i mene zguranog u zimnicu kreveta toliko praznog da sve odzvanja da sanjam i u snu čujem jeku dok se okrećem i škripe rebra bijelo i hladno mjesto ružičasto i vrelo   rukom tražim opipavam srce srcem tražim tvoje tijelo nijednog nema samo oduzeto sivo crno bijelo // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

ima još  kutaka u meni koji nisu  posve osvjetljeni // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelja

s jeo sam u šumu bosonog u tvoj hlad spotaknut tlapnjom vlati s božjeg tjemena i sretno posrtao sve dublje u fotosintezu naših očiju šećerom prožet naš je sklad okružio novi god oko naših trenutnih i trenutno naših godina i nikakvo   «i»   nije vjetar srušio s grana // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja

glasovi iz kuhinje dopiru iz lonca otkopčava bluzu pučina u pjeni uz obalu guguće mlado čovjeka i sve nešto nedostaje u loncu poneka istočnjačka mirodija moru prstohvat natrija ljudima taman toliko boga da, da, šta ja znam koliko junačkom rukom povlačim znoj sa čela kao zavijesu gledam susjedu u kuhinji u susjedstvu otkopčane bluze dodaje curry piletu i mislim ima boga postoji negdje to priviđenje svevišnjega i tad ulazi njen muž noseć njihovo mlado i sretan je i smije se upravo razumijem koliko me nedostaje // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja

u turskom sijedu lebdiš mi nad glavom satima poganka samoj sebi vjerna trstika proviruje iz parketa sve čast nam je ne misliti tko će sve danas na nas zaboraviti jer je nedjelja jer je povrh svega previše oblaka neobično nije mi svejedno jesi li lijepa i visoka sitna kao pero ili okrugla ko zemljana posudica ne prežem se ne potkivam kopito vjetar rže mi u jedro metalan zadah asfaltu iz usta puni mi pluća do gušenja je još malo do prozora dobrih lakat i pol i ja se teško pružam kako tebi tako i prozoru nek' bude pošteno na   ulazu u grad spuštam jedro zadah je besmrtan kao Tutankamon mlad faraon u srcu piramide pih ti simboli svjetovne i duhovne vlasti koješta sve me to veseli kao da sjedim u školi u prvoj klupi pored nekog pretilog dječaka ili djevojčice s naočalama čak ne ni do prozora (ispričavam se,ljudi idioti uvijek u'krivo skroje pojam ljepoti) (a što je gore, prenesu ga koljeno dolje) // zbi

noćas i jutros ležim u krevetu i sjećam se svih haljina koje si nosila i osjećam se kao one sve duboko u tvom dekolteu sklupčan kao remen u tvom struku ja bisaga o tvom pojasu kujem urotu protiv tvoje dobrote majstorski kujem kletvu na srčanom nakovnju iskre se klijetke trnu zalisci zapalit ću postelju ovo je smješno dajte bliže televizor i da se počešem svako malo po trbuhu kao prepariran životinja prebacujem uzaludno kanale na svakom si ti prebacujem i sebi ma jebite se ne želim platiti pretplatu pretplatiti se na ljubav bilo je ionako vrlo glupo vrlo glupo s vremenom svejedno prestao sam čitati // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja

prstima letiš u formaciji gusaka preko zemlje naših želja i spiljskih običaja nahrani vatru trebam svijetla još za dva sata slikam te po zidovima bok tvoj ugurat ću u ovaj kutak rukom prelazit ćeš preko stropa vrat ti je visoko bedro nek ostane u visini očiju    nogama poplavila si vapnenu podlogu odranja se se još jedna siga nisam zadovoljan nekako ispala si iz mog kista neprirodna u veličini i proporcijama teško noćas prihvaćam kritiku želudac mi se okreće povratit ću te/se // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja

da sam vidio kako je raslo znao bih koje bi odabrao stablo za totem ovako ne znam ovako mu vidim samo krošnju i deblo a ne poznajem korijen // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja

legao sam u daljinu ribama u krilo moru pod sidro pružam ruku kao hipnozu izgovaram mantru udisaja naprežem se nasmijano i jedro puštam se u dužinu od Pernastice i Pontosa do Tornada klizim  tijelom  ko' ulaštena kobilica kormilo tesano rukom Posejdona plućima tjeram se iz metra u metar desnica mi postaje brončana elisa lijevica svilena mačeta noge vulkanska stijena na prijelazu u mene čekaju sirene dišu plitko duboko u horizontu od Pernastice i Pontosa do Tornada dijeli me još zaveslaj pružam se u dalj klizeć kao sidro lice mi je užarena glava torpeda ispaljenog u nepoznato ali navođen sam sasvim precizno putanja mi se cakli pod desnim kapkom od jednog čamca ka drugom od Pernastice i Pontosa do Tornada samo je još jedna silueta more drhti kao mjehur velika modra žaba što me ko punoglavca nosi na leđima // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: a

ruke mi mirišu po nebu jer otrgnuo sam komad oblaka kao kuglu sladoleda od limete ili limuna kiselkastu zakrpu za nepce i sad me ta nijansa smeta štipa mi srce za obraz ljutim se na svog vodenog konja kud je pružao noge u svemir kud je volio boga taj drevni mit postojanja nečeg eteričnog a nijedna se još moja mišolovka nije udarcem oglasila a postavio sam ih posvuda pa ne sumnjam ima li 1, 2 ili 4 boga nego znam // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja

u šetnji sam rukama po nebu tražim nove šumove na srcu bubnja izudaranog mojom pohotom za bukom za neraspoznatljivošću za nestankom u otopini tuđeg ženskog glasa na čiji dodir se stvaram u novi kristal u nove kuteve starih dužina u nove šumove na srcu bubnja rasčupanog u svom nastanku nijemog u nedostatku tvojih ruku hromog i lijenog bez tvog mahnitog biča bez mog otrgnutog bića bez moje pohote za bukom za neraspoznatljivošću za za isparavanjem nad vatrom usana djevojke smjele i snene i divlje kao srnjak i srna (u svadbenom plesu koji traje livadama) šećem rukama po tebi tražim nove šumove na srcu bubnja // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja