27 | Kišni pas

-

zaranjam plitko u grad
sijed i drevan
ali prokrvljen i rapidan
držim se tjemena
pamet me jednom dnevno napušta

natopljene ulice bijesnim ljudima
mirišu po kaputima, cipelama
rjeđe šeširima, više kapama
višak CO2 hara
bljutav je gutljaj Gradeca
nedostaje minerala s Kaptola

u cipeli mojoj plivati uči pustinja
džepno izdanje
sasvim je mala
njome hara glad
ali ona želi progutati danas barem
dva zaveslaja




// zbirka pjesama: "vjetra"
// naklada: vlastita naklada autora, 2019. god.  
// autor teksta i fotografije: marko vucelja

Primjedbe

  1. Marko Vucelja25. lipnja 2020. u 23:32

    ima dana kojih zapravo nema; to su oni u čijim potpeticama se ne uspijevaš prisjetiti svojih stopala i žuljeva; to su oni kada selo miriše po pokislim psima na lancima; ne na uzicama; na lancima; e baš tad treba moći krenuti (u potragu za potragama)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

17 | Bez naslova i točka

-
Slika
noćas i jutros ležim u krevetu i sjećam se svih haljina koje si nosila i osjećam se kao one sve duboko u tvom dekolteu sklupčan kao remen u tvom struku ja bisaga o tvom pojasu kujem urotu protiv tvoje dobrote majstorski kujem kletvu na srčanom nakovnju iskre se klijetke trnu zalisci zapalit ću postelju ovo je smješno dajte bliže televizor i da se počešem svako malo po trbuhu kao prepariran životinja prebacujem uzaludno kanale na svakom si ti prebacujem i sebi ma jebite se ne želim platiti pretplatu pretplatiti se na ljubav bilo je ionako vrlo glupo vrlo glupo s vremenom svejedno prestao sam čitati // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.   // autor teksta i grafika: marko vucelja
Pročitajte više

28 | Ne volim psovke

-
Slika
  jebiga srce je spužvasto postalo nekako valjda slučajno jutros mora biti od ovih plavetnih sivih sivetnih kitova oblaka koji pjevaju skoro pa ultravioletno tako da ih nitko ne razumije  to njihovo mumljanje s neba  namaču se hlače na sušilu ostavio sam ih ponovo na balkonu i one su sive kupljene kod tebe u dućanu prije par sekundi minuta sati godina stoljeća tisučljeća milenija eona jednostavno preoblačno je u isprano sivo obučeno sa zadnjim gumbom pod debelim podbratkom nebo zakopčano srce je spužvica postalo pod omekšalom rukom u masnoj i zadimljenoj kuhinji natopljeno sapunicom njome se naoko peru tanjuri posude prozori spužva koja sjedi na dnu oceana nema živaca ne doslovno nema ih ne udružuju se kod spužava stanice u tkiva ona je doslovce netkivna jutro je kivno na nas kakvi smo bili prije 20 godina (u koloru) // zbirka pjesama: "sigurno možda" (u pisanju...) // naklada: možda bude vlastita   // autor teksta i fotografije: marko vucelja
Pročitajte više