27 | Kišni pas

-

zaranjam plitko u grad
sijed i drevan
ali prokrvljen i rapidan
držim se tjemena
pamet me jednom dnevno napušta

natopljene ulice bijesnim ljudima
mirišu po kaputima, cipelama
rjeđe šeširima, više kapama
višak CO2 hara
bljutav je gutljaj Gradeca
nedostaje minerala s Kaptola

u cipeli mojoj plivati uči pustinja
džepno izdanje
sasvim je mala
njome hara glad
ali ona želi progutati danas barem
dva zaveslaja




// zbirka pjesama: "vjetra"
// naklada: vlastita naklada autora, 2019. god.  
// autor teksta i fotografije: marko vucelja

Primjedbe

  1. Marko Vucelja25. lipnja 2020. u 23:32

    ima dana kojih zapravo nema; to su oni u čijim potpeticama se ne uspijevaš prisjetiti svojih stopala i žuljeva; to su oni kada selo miriše po pokislim psima na lancima; ne na uzicama; na lancima; e baš tad treba moći krenuti (u potragu za potragama)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

25 | Malo zaspao, malo

-
Slika
jučer navečer smrklo se koliko je snijeg dozvolio iz kreveta vukao sam lađe i lađe usidrenih misli iz pijeska vadio ih iz plićaka vukao iz bunara i bacao na suhe novinske papire umatao kao kilograme svježe ribe svakodnevno plave i rijetko bijele ribe za brodet ribe za ulje vatru i žarke boje okom neprimjetne i one preko dva metra vadio sam iz kreveta misli od gline i pekao vaze i tanjure i posude i kipove kipove tebe koja si se sušila u meni plemenita riba [bijela] grčko-rimska amfora [Egejava] izvađena kao rebro Egeju izvađena iz mene nasilno i nemilo kao sonda iz sjevernog neba što se vratila bez ijednog podatka o nepristupačnom mjestu na kom' je godinama bila [pre|spavala] // zbirka pjesama: "post nebula" // naklada: vlastita naklada autora, 2017. god.   // autor teksta i fotografije: marko vucelj
Pročitajte više