02 | Drač i ja, frendovi do groba




iz zemlje čupao sam s korijenom
sve što podsjeća na korov
čitavog popodneva ruke su
mi upijale crno
čupao sam jer su mi rekli da čupam
čupao sam nas iz mene kao
glavicu zelja
mrkvu narančastu i duboku
ispruženu kao srednjak u
ždrijelo najcrnje crne crnice (na svijetu)

gujavice slijepo gledale su kako
grabim hren i korabu
biljke mesožderke, sirak i piriku
a ja veslao sam umorno galijom
od gline i pijeska istesane u
finom omjeru
i vadio iz zemlje sve što
nam za jelo ne treba
ambroziju, sirak, piriku
sve što ne znamo šta je

i što bi s time
sve čega se bojimo
sve što je možda i ljekovito
sve što sam mogao i znao
a znao sam isčupati s korijenom

a sad me ruke bole
a ti si još tu negdje
na mojim parcelama



// zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: plemenske, zemljane, životinjske]
// naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.  
// autor teksta i grafika: marko vucelja

Primjedbe

  1. * od takvog rada možda nema kruha, ali ima soli;) i to onog znoja kojim se srce znoji (UPOZORENJE! Ne pokušavati sam! Boli!)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

27 | Kišni pas

25 | Malo zaspao, malo