01 | Ribe

-

po ljuskama 

me poznaju

udice tvojih

prstiju



// zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: plemenske, zemljane, životinjske]
// naklada: aplha prometheus, biblioteka poesia cordis, 2009. god.  
// autor teksta i grafika: marko vucelja

Primjedbe

  1. Marko Vucelja18. srpnja 2019. u 15:58

    * ima u ribama nešto (osim ikre, jasno). možda to što su dovele šutnju do savršenstva. šutnja se uglavnom jako dobro čuje dok roniš. zato je more najbolji mogući sugovornik.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

14 | Od Pernastice i Pontosa do Tornada* - brat bratu 125 metara

-
Slika
legao sam u daljinu ribama u krilo moru pod sidro pružam ruku kao hipnozu izgovaram mantru udisaja naprežem se nasmijano i jedro puštam se u dužinu od Pernastice i Pontosa do Tornada klizim  tijelom  ko' ulaštena kobilica kormilo tesano rukom Posejdona plućima tjeram se iz metra u metar desnica mi postaje brončana elisa lijevica svilena mačeta noge vulkanska stijena na prijelazu u mene čekaju sirene dišu plitko duboko u horizontu od Pernastice i Pontosa do Tornada dijeli me još zaveslaj pružam se u dalj klizeć kao sidro lice mi je užarena glava torpeda ispaljenog u nepoznato ali navođen sam sasvim precizno putanja mi se cakli pod desnim kapkom od jednog čamca ka drugom od Pernastice i Pontosa do Tornada samo je još jedna silueta more drhti kao mjehur velika modra žaba što me ko punoglavca nosi na leđima // zbirka pjesama: "trice, sitnice, crtice" [poglavlje: isto, slično, različito] // naklada: a...
Pročitajte više

18 | Eterična ti

-
Slika
u turskom sijedu lebdiš mi nad glavom satima poganka samoj sebi vjerna trstika proviruje iz parketa sve čast nam je ne misliti tko će sve danas na nas zaboraviti jer je nedjelja jer je povrh svega previše oblaka neobično nije mi svejedno jesi li lijepa i visoka sitna kao pero ili okrugla ko zemljana posudica ne prežem se ne potkivam kopito vjetar rže mi u jedro metalan zadah asfaltu iz usta puni mi pluća do gušenja je još malo do prozora dobrih lakat i pol i ja se teško pružam kako tebi tako i prozoru nek' bude pošteno na   ulazu u grad spuštam jedro zadah je besmrtan kao Tutankamon mlad faraon u srcu piramide pih ti simboli svjetovne i duhovne vlasti koješta sve me to veseli kao da sjedim u školi u prvoj klupi pored nekog pretilog dječaka ili djevojčice s naočalama čak ne ni do prozora (ispričavam se,ljudi idioti uvijek u'krivo skroje pojam ljepoti) (a što je gore, prenesu ga koljeno dolje) // zbi...
Pročitajte više